Slijetanje u Lesoto, potpuno neovisna država, potpuno okružena Južnoafričkom Republikom. Država je nezavisna od Britanaca od 1966. Površina je oko 30.000 2 kmXNUMX, oko tri četvrtine Nizozemske. Dolazimo tijekom našeg kopnom putovati kroz glavni grad Maseru na zapadu. Odmah se ističu dvije stvari. Ljubaznost ljudi čini se beskrajnom. Obraćaju nam se sa svih strana i daju korisne savjete i informacije. Nadalje, ne vidimo bijelce. Čini se da se stanovništvo sastoji isključivo od izvornih plemena.
Kao što ste navikli od nas, sada ponovno počinjete gledati video. Putujete li s nama?
U Lesotu se prisjećamo zapadne Afrike. Kao i tamo, ljudi često žive na ulici. Posvuda po cesti prolaze muškarci, žene i djeca i vidite prodajne štandove s raznim proizvodima. Oko 90% od gotovo 2 milijuna stanovnika su kršćani i imaju svoju valutu, Loti. Ovo je, usput, isto što i afrički rand.
Nažalost, zemlja ima malo izvoza. Rudnika dijamanata ima, ali zarada teško dolazi do lokalnog stanovništva. Oko 60% ljudi živi ispod granice siromaštva.
Lesoto se uglavnom sastoji od prekrasnih visokih planinskih krajolika. Zemlja se često naziva "Kraljevstvo na nebu". Od prvog kontakta osjećamo da je Lesoto skriveni dragulj. “Off-the-beaten-track”, da tako kažem.
Čavrljanje usput
Ako smo na putu i možemo popričati s lokalcem, zgrabimo ga objema rukama. Usput vidimo mnogo ljudi koji pješače u školu, na posao ili se jednostavno druže.
Lijepo je i upečatljivo što ljudi ovdje cijeli dan nose pokrivače kako bi se zaštitili od hladnoće. Samo deke ispod kojih spavamo. Kao zamjena za jaknu. S njom hodaju mladi i stari, bogati i siromašni. Poljoprivrednici rade na poljima s posljednjom berbom kukuruza ili već pripremaju zemlju za sljedeću sezonu.
Na primjer, odmah uz cestu nalazi se farmer zauzet "beranjem" zrna kukuruza iz klipa. Neophodan radno intenzivan posao. Kukuruzno brašno napravljeno od žitarica glavna je komponenta svakodnevne prehrane. Farmer voli pričati o svom životu i očito cijeni naš interes.
Ali sve pokazuje da nema raskoši. Oni su zapravo sami uzgojili sve što se jede, uglavnom su sami sebi dovoljni. Ima novi projekt... neke zečeve. Želi ih uzgajati, ali još ne zna želi li ih sam jesti ili prodati na tržištu. Za sada se mnogo žali što je hrana tako skupa. Uz uzgoj kukuruza ima i magarca, nekoliko krava i koza.
Thaba Bosiu, kulturno selo
Ova komercijalna ustanova na otvorenom priča priču o podrijetlu Lesota. Mnoge bitke su se odvijale na "visoravni", ravnoj susjednoj planini, ali na kraju je prvotno stanovništvo odnijelo pobjedu.
Dobili smo obilazak od strane vrlo lijepog vodiča. Osim predstava na otvorenom, tu je i muzej u zatvorenom prostoru.
Područje poput parka sadrži kazalište, restoran i razne smještajne jedinice. Pitamo možemo li i tu prenoćiti. I to je moguće... sve je učinjeno da osiguramo ugodan boravak.
Prekrasan travnjak. A malo dalje možemo koristiti tuš.
Smatrali smo da se posjet isplatio, pogotovo ako ste tek ušli u zemlju i zanimaju vas neke pozadinske informacije.
Kome stanuju špilje
Nastavljamo putovanje kroz Lesoto do špilja Kome. Nemamo pojma što nas čeka, ali razumijemo da možemo prenoćiti tamo.
U svakom slučaju, vožnja tamo je prekrasna. Posljednji kilometar je prilično zahtjevan po strmom kamenitom putu, apsolutno nedostižnom običnim osobnim automobilom.
Usred lokala nalazi se prihvatna zgrada i travnjak gdje možemo prenoćiti. Ovakva mjesta su sjajna jer su najbolji način da naučite neke od lokalnih tradicija.
Žene se bore za vodu iz jedine slavine u tom području. I ovdje muškarci nose tradicionalne pokrivače protiv hladnoće. Mnogi su poljoprivrednici sa stokom ili komadom građevinskog zemljišta, drugi odlaze raditi. Često odlazi u Južnu Afriku na rad u rudnike.
Vodič nas vodi po selu i do pećinskih kuća. Lijepo je vidjeti pećinske kuće obložene glinom. Vodič govori o njegovoj povijesti. Ali još više uživamo u kontaktu sa seljanima. Ljudi su izuzetno ljubazni.
Slapovi Maletsunyane
Slapovi Maletsunyane u blizini Semonkonga najpoznatiji su po svojoj impresivnoj visini od 192 metra. Ali okruženje u kojem se vodopad nalazi jednako je spektakularno. U Lesotu smo do sada vidjeli niz turističkih atrakcija koje podupire vlada. I ovdje ogromna zgrada koja masama turista pruža restoran, informacije i pogled. Ali posjetitelji... opa... nitko.
Nama to uopće ne smeta! Po dolasku plaćamo oko 5 eura ulaznice i dobivamo VIP tretman koji je vrijedan spomena.
Vozimo se nizbrdo što je također izazov za 4WD, visoko na kotačima. Mještani nam pomažu ukloniti veliko kamenje kako bismo u konačnici došli do jednog od najfantastičnijih divljih mjesta za kampiranje. Točno nasuprot vodopada s pogledom u klanac, srce nam počinje brže kucati.
Dok mišari, sokolovi i supovi lete pored nas gore i dolje, mi uživamo u zalasku i izlasku sunca, dok se vodopad ne prestaje obrušavati.
Spuštanje uz vodopad Maletsunyane
Prebacujemo se malo dalje u Semonkong, gdje se nalazi Semonkong Lodge. Moderna koliba koja čini oštar kontrast ostatku sela. Tu su i parcele za kampiranje koje koristimo.
Imanje nudi mogućnost spuštanja uz vodopad. To nam zvuči kao nešto!
Istog poslijepodneva dobivamo temeljit trening uz kameni zid visine oko 25 metara. Zid za vježbanje.
Nakon što su se vodiči složili da nas odvedu do prave stvari, krenuli smo u 8 ujutro sljedećeg jutra. Landcruiserom se skakutamo pola sata do startne točke na vrhu vodopada. Posljednji dio hodamo dok sve naše materijale do magične točke nosi konj.
Dok vodiči sve slažu, neko vrijeme uživamo u prekrasnom pogledu.
Onda je vrijeme... nas dvoje koji stojimo jedan do drugog gledamo preko ruba... tko kaže A, mora reći i B. Dvjesto četiri metra ispod nas... fuj. To je najviši abseil na svijetu!
Ali kad smo već na sigurnom u užadima, spuštanje može početi. Adrenalin juri našim tijelom! Pogled koji je tako ukočen pored vodopada je zadivljujući. Vičemo!
Prskanje vodopada nas poprilično smoči na zadnjoj dionici, ali to ne bi trebalo pokvariti zabavu.
Nakon petnaest minuta smo dolje i čeka nas jedan od vodiča. Ponovno izlazimo iz klanca, skidamo pojaseve i postajemo neizmjerno bogatiji. Ovo nikada nismo htjeli propustiti!
Nacionalni park Sehlabathebe
Od naše avanture kod vodopada nastavljamo do Sehlabathebe NP. Do tamo nas vodi lijepa, novoasfaltirana cesta. Park se nalazi visoko i dom je razne endemske flore i faune. Tamo ćete također pronaći brojne posebne formacije stijena.
Za gotovo ništa nemate pristup i možete kampirati gdje god želite. Nalazimo jedinstveno mjesto duboko u parku.
U subotu vidimo skupinu mladih ljudi, ali inače je turizam kod nas u povojima.
Ovaj put nemamo sreće s vremenom. U nedjelju ujutro u 7 sati izlazimo u istraživanje okolice. Područje je prekrasno, puno zelene trave ispresijecane neravnim kamenim formacijama. Njime vijugaju rijeke i močvarni bazeni. Čujemo čak i kreket žaba.
U početku možemo napraviti neke lijepe slike, ali ubrzo se zatvori i počne prskati. Na kraju se vraćamo u kamper kao utopljene mačke. Budući da ni prognoze za naredne dane nisu puno bolje, odlazimo. Koliko smo stekli dojam, nacionalni park vrijedi posjetiti!
Razni planinski prijevoji
Planiramo voziti planinski prijevoj Matebeng. No informacije su kontradiktorne kroz razne izvore informacija.
Raspitujemo se kod brojnih mještana na početku prijevoja, ali doista relevantne informacije ne dobivamo. Slušamo priče o izuzetno uskim prolazima i dionicama ceste koje je voda odnijela. Štoviše, vremenske prognoze su jako loše.
Na putu do tamo brzo se uvjeravamo u kakvom je stanju cesta. Velike gromade i isprani dijelovi. To jasno pokazuje da ovuda ne prolazi gotovo nikakav promet.
Odlučujemo se vratiti.
Via, via ukazuje nam se na još jedan planinski prijevoj. Ovaj bi bio bolje održavan. Osvojit ćemo ovaj prijevoj i počastiti se fenomenalnim vidicima u visokim planinama. Čak i za vrijeme jake kiše i dalje je lijepo! Provodimo noć na vrhu brda i budimo se s prekrasnim pogledom.
Putem u ovom zabačenom kraju ponekad prolazimo kroz mala naselja. Ljudi veselo mašu kad nas vide. Redovito se zaustavljamo kako bismo razgledali okolinu. Zatim vidimo mjesto gdje šišaju ovce. Ne mašinicama, nego velikim škarama. Nekoliko muškaraca istovremeno radi na skidanju krzna s ovce, dok drugi razvrstavaju vunu po kvaliteti. Samo da vidim.
Jahanje konja
Upoznali smo se s Ianom i Catherine, engleskim parom s kopna. Zajedno se vozimo preko planinskih prijevoja i zajedno se dobro zabavljamo.
Ian predlaže da odemo na jahanje...mmm...na jahanje...to nas baš i ne zanima. Ali dobro, možemo mu dati priliku.
Na iOverlanderu nalazimo priliku. Dočekuju nas Joseph i Maria, vrlo ljubazan mladi par. Maria radi kao domaćica, a Josip je poduzetan i odlazi u goste u planinu.
I tako počinje fantastična avantura usred stvarnog čistog života ljudi u planinama. Nas petorica jašemo konje koji su vrlo poslušni i nježni. U početku idemo stazom, a kasnije se također penjemo i spuštamo strmim padinama. Konji su jako jaki, čudimo se tome, ali im potpuno vjerujemo. Prolazimo udaljena sela do kojih se može doći samo na konju ili magarcu. Poljoprivrednici su zauzeti oranjem svoje zemlje s ponekad šest krava za jednobrazdne plugove. Mir i opuštanje uz konje je neodoljivo.
Oko podneva ručamo na obali rijeke Orange, dok konji mogu neko vrijeme pasti na ispaši. Rijeka je dosta divlja i smeđa od pijeska koji je nosila, dosta je kiše palo zadnjih dana.
Oko sredine poslijepodneva stižemo u udaljeno selo gdje obitelj osigurava rondavel (okrugla kuća sa slamnatim krovom) za prenoćište. Četiri tanka madraca leže na podu. Pod od blata pomiješanog sa suhim gnojem. Deke bi nas trebale grijati ovdje večeras.
U međuvremenu, domaćica sprema večeru. Ona za nas priprema ukusna tradicionalna jela koja kušamo navečer.
Ujutro pijetao rano zapjeva i nakon zasitnog doručka krećemo opet istim krajolikom prema Josipovoj kući, gdje je njegova supruga Marija već pripremila ručak. Osvrćemo se na fantastičnu avanturu i samo se moramo nositi s bolovima u mišićima od jahanja.
To činimo sutradan dok u autu na mekanim sjedalima osvajamo Sani pass, granični prijelaz s Južnom Afrikom. Više o tome u našoj sljedećoj priči, Južna Afrika (4. dio)
Naš zaključak
Lesoto, država s najvišom, najnižom točkom. Odnosno “Kraljevstvo na nebu”, kako ga često nazivaju, iznimno nas je iznenadilo.
Čistoća, čistoća, izuzetno ljubazni ljudi... privilegija je putovati ovdje. Kontrast s Južnom Afrikom je velik! Ljudi imaju prekrasne tradicije i krajolici su fenomenalni.
Turizam je ovdje tek u povojima. Za nas je to lijepo, masovni turizam još nije zamijenio čistoću. Mislimo da mnogi ljudi posjete Južnu Afriku u dva do tri tjedna i jednostavno preskoče Lesoto. Stvarno šteta!
Vlada brojnim skupim projektima pokušava privući turiste, no čini se da zasad nema većih uspjeha. Neka tako i ostane!
