Slijetanje u Mozambik. Država koja graniči sa 5 susjednih zemalja Južna Afrika mališan Tanzanija. S obalom od otprilike 2500 kilometara na Indijskom oceanu. Brojne lagune i arhipelazi s bijelim plažama čine obalu zanimljivim turističkim odredištem. Želimo iskoristiti mogućnosti koje pruža obala, ali svakako i otići dublje u unutrašnjost kako bismo upoznali stanovništvo i njihove običaje. Kao što ste navikli od nas, prvo počinjete s gledanjem videa.
Mozambik su još u 16. stoljeću kolonizirali Portugalci. Bila je to važna zemlja za slonovaču, zlato i kasnije robove. Mnogo kasnije, 1964. počinje borba za neovisnost. Godine 1975. pobijedilo je domorodačko stanovništvo i Mozambik je postao neovisna država.
Nedavno, u listopadu 2024., održani su izbori, ne bez borbe. Nekoliko demonstranata je ubijeno. Opozicija ne vjeruje ishodu.
Nadalje, pobunjenici su aktivni, posebno u sjevernom dijelu Mozambika i tamo nije sasvim sigurno. Osim toga, zemlja se suočava sa raširenim siromaštvom i korupcijom.
Jezik koji se ovdje govori je uglavnom portugalski, a valuta se zove Metical. 100 metikala = 1,50 €
Granični prijelaz
Na graničnom prijelazu Ressano Garcia primjećujemo ogromnu kolonu kamiona. Većina kamiona s rudačom na putu za Mozambik. Ali očito ne mogu ući. Na samoj granici sve je prijateljski i opušteno. Brzo možemo urediti svu potrebnu papirologiju i pečate. Ali onda nam na zadnjoj kontrolnoj točki carinik kaže da ne možemo proći prije 16.00 sati. Cesta prema glavnom gradu Maputu navodno je zabarikadirana.
Mogli bismo se vratiti u Južnu Afriku i pričekati do 16.00 sati. U međuvremenu, doznajemo da su zatvorene ceste ipak vezane uz izborne rezultate u listopadu. Oporba osporava izborne rezultate i tu i tamo je došlo do nekih nemira.
U Južnoj Africi ponovno udaramo pečat na ulaznicu i provodimo vrijeme na južnoafričkoj strani granice u kafiću s klimom (vani 45 stupnjeva). Drugi pokušaj radimo u 16.00:XNUMX.
Opet izlazimo na južnoafričkoj carini. A u 17.00 sati možemo ući u Mozambik zajedno s kolonom taksija i kombija. Inače mirno zatvaranje ceste redovita je prosvjednička akcija prosvjednika. Susrećemo samo nekoliko mladića koji zvižde, nose zastave i nešto tinjajuće vatre.
Maput
Noćimo u B&B-u u predgrađu Maputa. Nakon sve one vrućine u Kruger Parku, veselimo se noćnom snu u klimi. Izuzetno ljubazna vlasnica B&B-a, Henrique, s oduševljenjem nam priča sve o Mozambiku. O zanimljivim mjestima ali i o političkoj situaciji i blokadama koje se trenutno događaju.
U večernjim satima odšetamo do restorana i vidimo da su sirotinje i veće moderne kuće smještene zajedno u jednom naselju. Ceste su pjeskovite i prašnjave. Ono malo asfalta što vidimo je prevoženo. Ljudi na ulici nas jedva primjećuju i primjećujemo da nakon 48 sati nismo vidjeli nijednog bijelca.
Sljedeće jutro odlazimo, nakon što je Henrique provjerio je li ruta kojom želimo ići sigurna i bez blokada. Predlaže nam drugu rutu jer je dio zatvoren od prosvjednika.
Bacimo pogled i na ogromni most (najduži viseći most u Africi) koji povezuje Maputo s četvrti Katembe. Most dug 3 kilometra otvoren je 2018. godine, a izgradili su ga i financirali Kinezi.
Zatim napuštamo grad preko N1, prometne ceste gdje ćete biti zadivljeni prizorima. Prodavači lijevo i desno, štandovi na tržnici, puno ljudi i prometa. Jedan kaotičan nered koji nas podsjeća na zapadnoafričke gradove.
Na obalu
N1 je također glavna prometna arterija prema sjeveru. Ubuduće ćemo ponovno koristiti ovu cestu. Ali sada nekoliko puta skrenemo prema istoku, širokim obalnim pojasom. Makadamski putevi ovdje su izazovni, često dostupni samo vozilima 4x4. Krajolik je ovdje prekrasan, netaknut i ponekad udaljen. Prolazimo pored puno šećerne trske, šumaraka, laguna i sela. Duž obale Indijskog oceana vidimo široko područje dina.
Plaže su bijele, beskrajne i potpuno puste. Voda je kristalno čista. Ipak, tu i tamo naići ćete na ljetovalište koje često ima i pokoje mjesto za kampiranje. To je popularno područje za odmor bijelih Južnoafrikanaca.
divlje kampiranje
Divlje kampiranje je naša prednost - ako je moguće. Ali u Južnoj Africi je toga bilo (pre)malo. Pokušavam ga ponovno podići ovdje. Nalazimo izuzetno lijepo mjesto u laguni. Tu teče potok s kristalno čistom vodom, koji vijuga kroz trsku i zatim se ulijeva u lagunu. Kamper pristaje točno na njegov rub. Iz kampera zapravo ronimo ravno u potok.
Voda je prekrasno topla i kasnije se pojavljuju četiri dječačića koji nam pokazuju put kroz trsku. Za nagradu im dajemo keks i limenku kokakole i odmah imamo četiri nova prijatelja.
Nešto kasnije staje auto s Južnoafrikancem. Nakon kraćeg razgovora poziva nas na svoj bazen u svojoj vikendici malo dalje. Zajedno s njegovom obitelji pijemo pivo u bazenu. Kakve smo sreće opet!
Dalje uz istočnu obalu
Istočna obala poznata je po fantastično plavoj, kristalno čistoj vodi i beskrajnim bijelim i često pustim plažama. Tu i tamo možete vidjeti ljetovalište, a ponekad čak i selo koje je uglavnom izgrađeno na turizmu. Često ga vode bijeli Južnoafrikanci s lokalnim stanovništvom kao zaposlenicima. Južnoafrikanci zapravo čine najveću ciljnu skupinu. Imaju čak 4 tjedna odmora oko Božića i Nove godine. A često ih provode na mozambičkoj obali. Ali ne ove godine. Nemiri nakon izbornih rezultata ovdje su još uvijek opipljivi. Čeka se 23. prosinca, datum službene objave rezultata izbora.
Južnoafrikanci se ne daju umiriti i tako nalazimo obalu s tu i tamo velikim luksuznim odmaralištima/školama ronjenja/uličnim prodavačima i drugim trgovinama u kojima se doslovno nitko ne može vidjeti. Podsjeća me na razdoblje COVID-a. Tužan prizor! Tako smo stigli u Praia da Barra, turističko središte koje bi do sada trebalo biti užurbano…nigdje na vidiku niti jednog turista.
Cor čak ima sreću da dva puta bude jedini ronilac u školi ronjenja.
Ronjenje i snorkeling
Cor roni i Grietje roni s disalicom. A to nije kazna ovdje na obalama Indijskog oceana. Voda je lijepa i topla i obično kristalno čista. Kao ronilac vidite samo ono malo više jer idete dublje, ali se možete i približiti svoj ljepoti.
Ronimo i ronimo na dva mjesta kod Tofa i Zavore. U obje škole ronjenja vrlo je tiho. Već sljedeći dan možemo roniti. Sa plaže izlazimo na more. Čamac na vodu iz prikolice gura traktor. Većina (koraljnih) grebena nalazi se nekoliko kilometara od mora.
Pa zaplovimo neko vrijeme. Ali isplati se, roneći Cor vidi velika jata riba najljepših boja i oblika. Ali raže i goleme morske kornjače također je prilično lako pronaći. Koralj je stvarno prekrasan, toliko boja i oblika, a kad vidite i ribu grabežljivicu kako juri iza stijene u potrazi za plijenom, zaron je savršen.
Vilanculos
Sad je 23. prosinca i na društvenim mrežama svi se međusobno huškaju. Učlanili smo se u neke grupe da pratimo stanje u zemlji. U FB grupama uglavnom dominiraju Južnoafrikanci koji se svađaju oko toga je li mudro putovati u Mozambik ili ne. Uostalom, to je njihov praznik u godini!
Rasprave nas podsjećaju na Covid razdoblje u kojem su ekstremni zagovornici i protivnici nadmašivali jedni druge. Mi idemo svojim putem, ne brinite i neka nas mještani obavijeste.
U Vilanculosu smo se smjestili na temelju lodgea, lijepog mjesta za biti oko Božića. Daleko od svih nemira i blizu NP Bazaruto.
Bazaruto NP
Bazaruto NP je spektakularni arhipelag od pet otoka uz obalu u blizini Vilanculosa, poznat po prekrasnim plažama i kristalno čistom moru te bogatom podvodnom svijetu.
Pet otoka Benguerra, Magaruque, Bangue, Bazaruta i Santa Carolina (koje lokalno stanovništvo naziva Rajskim otokom) zaštićeni su kao nacionalni park od 1971. godine. Dva najveća otoka su naseljena, a stanovništvo živi od ribarstva, male poljoprivrede i turizma. Područje je idealno za razne aktivnosti, poput promatranja morskih krava, ronjenja i snorkelinga, daskanja s visokim pješčanim dinama ili jednostavnog opuštanja na plaži.
Uživamo u obilasku zalaska sunca u originalnoj Dhow jedrilici i prepuštamo se jednodnevnom privatnom izletu do najudaljenijeg otoka…Rajskog otoka.
Obilazak Dhow zalaska sunca
Zvuči prilično turistički i djelomično i jest, ali u isto vrijeme nezaobilazna stvar ako nikada prije niste radili ovako nešto, jedrenje na originalnom Dhowu. Nismo imali pojma što očekivati, pa smo prvo malo čitali.
Dhow je tradicionalni drveni jedrenjak koji se ističe jednostavnošću kada pogledate konstrukciju jarbola. Dva drvena balvana, malo konopa i jedro dovoljni su da brod zaplovi. Iako i ovdje ima dosta motornih čamaca, ribarska industrija se odlučuje koristiti dhow-ove, jednostavno zato što ne troše skupi benzin.
Idemo na izlet i o nama se brinu najmanje tri člana posade. Izlazimo na more i imamo prekrasan pogled na obalu. Posada koja prilično govori engleski govori o tradiciji koja okružuje dhowe. U međuvremenu dobivamo hladno piće, a sunce zalazi sve dalje.
Zalazak sunca koji se ne zaboravlja.
Otok Paradise
Nadimak Santa Carolina opravdava svoje ime. Ovaj put se ukrcavamo gliserom na jednoipolsatnu vožnju do otoka površine 59 hektara. To je otprilike 600 sa 700 metara!
Kotrljamo se po valovima poštenim tempom, ali stižemo u mirnije vode malo prije otoka. Ovdje vidimo brojne velike morske kornjače. Jasno su vidljivi u čistoj vodi i plivaju oko broda. Igramo se tako da ih fotografiramo kad izađu na zrak. Ali to nije lako... životinje mogu ostati pod vodom duže nego mi.
Zatim pristajemo na plažu. U istraživanje idemo pješice. U međuvremenu, gliser plovi na drugu stranu otoka gdje nam prateći kuhar sprema ručak. Razgledavamo se i hodamo ispod palmi na drugu stranu gdje su ruševine starog hotela. Preostali betonski ostaci pokazuju koliko je luksuzan bio u prošlosti. Lokacija je fenomenalna, s pogledom na azurno plavi ocean.
Vraćamo se pješice do mjesta gdje ponovno susrećemo skipera i vozimo se brodom oko otoka u potrazi za dupinima. I da, u nešto dubljim vodama vidimo jato dupina. Prekrasne životinje plivaju oko broda i redovito izlaze na neko vrijeme. Kakav doživljaj!
Malo dalje je dobro mjesto za ronjenje. Ovdje vidimo jata riba i prekrasne koralje.
Zatim se vraćamo na mjesto gdje nam je kuharica pripremala ručak. Postavili su šator, stol, dvije stolice i ukusan obrok s puno ribe, riže, salate i raznih umaka. Palac gore za kuhara!
Vraćamo se u vodu da se opustimo i ohladimo. Ponovo krećemo roniti oko male kamene formacije i ponovno vidimo velika jata riba i nekoliko raža.
Kakav dan!
Natrag u unutrašnjost
Nakon svih prekrasnih obala i prekrasne prirode, vrijeme je da ponovno potražimo pravi život. Štoviše, priče o nemirima u zemlji postaju sve intenzivnije. Naša ruta se nastavlja kratko preko N1, glavne arterije kroz zemlju. Naplatna postaja na koju nailazimo potpuno je vandalizirana, naslijeđe jednodnevnih nereda. Vožnja se nastavlja gotovo netaknutim terenom, daleko od modernog svijeta. Putem vidimo tradicionalne kuće, često od gline i slame. Ljudi žive jednostavno, ali mnogi su dobro odjeveni. Za razliku od mnogih drugih siromašnijih područja u Africi, korištenje mobilnih telefona jedva je zaživjelo.
Narod uglavnom živi od prodaje drvenog ugljena i indijskih oraha. Ćumur je već spreman u velikim vrećama uz cestu. Ponekad vidimo veliki kamion koji odvozi vreće drvenog ugljena.
Komunikacija sa stanovništvom je otežana. Često su pomalo suzdržani, ali kasnije polako postaju pomalo znatiželjni. Govore svoje lokalne jezike i pomalo portugalski, što mi još uvijek ne uspijevamo.
Noćimo u “sred ničega” kraj malog jezera. Mislili smo da smo sami, ali ne, iz grmlja izlazi čovječuljak. Ovdje nikad nisi sam. On zapravo malo govori engleski i nakon lijepog razgovora odlučuje da nešto platimo jer smo u “njegovoj” zemlji. Damo mu nekoliko centi i on je sretan kao kralj.
Navečer uživamo u vedrom zvjezdanom nebu, izvaljeni na našim ležaljkama. Tisuće zvijezda...ponekad se kreću, ili su sateliti, NLO-i, svemirske postaje, zvijezde padalice ili samo zrakoplovi.
Dok maštamo, oči nam se zatvaraju.
Putovanje kroz bush-bush traje tri dana prije nego što stignemo do granice sa Zimbabveom. Putem nema znakova nemira u zemlji!
Naš zaključak
Doživjeli smo Mozambik oko 17 dana, od Maputa, preko (obično) prometnijih obalnih regija do dijela tradicionalne unutrašnjosti.
Općenito smatramo da su ljudi pomalo rezervirani, gledaju vas iznenađeno i ponekad se odmaknu. Ako mašeš, oni ti mašu. Naravno, i jezik je prepreka.
Maputo je velik grad poput mnogih drugih u Africi, prilično živo središte s nekim modernim arhitektonskim detaljima tu i tamo. Ljudi se žale na vladu koja je napravila ove podvige od strane Kineza.
Duž obale, na ponekad zabačenim mjestima, nalaze se prekrasna odmarališta, često u vlasništvu i nastanjenim Južnoafrikancima. Korist ima i lokalno stanovništvo. Ovdje možete u potpunosti uživati u bijelim plažama, azurnom moru i prekrasnim lagunama.
Tijekom naše vožnje kroz unutrašnjost jasno smo vidjeli kako se ovdje živi tradicionalno, ljudi nemaju prijevozna sredstva, gotovo da nemaju mobitele i žive od onoga što im priroda donese.
