Eswatini, ili zapravo “Kraljevstvo Eswatini” vjerojatno malo kome poznato. Swaziland, poznatiji, ali više ne postoji. Godine 2018. kralj je službeno promijenio ime nacije. Eswatini je jedna od posljednjih preostalih čistih monarhija na svijetu. Država je nešto manja od polovine Nizozemske i ima otprilike 1.300.000 stanovnika.
Odnos sa Južna Afrika je ugodan i to je dobra stvar, Eswatini uvelike ovisi o njemu. Makar samo zbog korištenja morskih luka u zemlji stiješnjenoj između Južne Afrike i... Mozambik.
U Eswatiniju koriste vlastitu valutu, koja je vezana za južnoafrički rand.
1. Granični prijelaz
Iz Južne Afrike idemo graničnim prijelazom lijepog imena “Onverwacht”.
Nakon nekoliko formalnih procedura i pečata u putovnici, od carinika u ruke dobivamo turističku brošuru. Za nas je to dokaz da je turizam bitan, pa tako i mi.
Kada uđete u Eswatini, primijetit ćete ogromne plantaže šećerne trske. Berba se odvija na raznim mjestima, a tu i tamo vidimo tvornicu za dimljenje u kojoj se proizvode krajnji proizvodi. Prvu noć spavamo na obalama umjetnog jezera koje se koristi za navodnjavanje i također kao međuspremnik vode za hlađenje tvornice točno nasuprot nas.
2. Kraljevski nacionalni park Hlan
Vozimo se sjeveroistočno od Eswatinija kako bismo posjetili najvažniji park divljači u zemlji.
Uredan je i održavan. Možemo prenoćiti u kampu na ulazu, zajedno s braaijem, ravnim travnjakom i savršenim sanitarnim čvorom.
Dok se kudui i impale brčkaju oko nas, mi veselo pirjamo.
Parkom možete putovati vlastitim vozilom, no u dijelu gdje se nalaze lavovi to je rezervirano samo za posebno organizirane tjeranje divljači. Odlučujemo sami izaći popodne i osim brojnih impala, vidimo i žirafe i gnuove.
Budući da su nam lavovi, posebno mužjaci, zanimljivi, odlučujemo se i za jutarnji safari. Tražit ćemo pod vodstvom vodiča. Ne potraje dugo...dva prekrasna lava odmaraju se ispred auta, vjerojatno nakon noćnog lova. No, vodič kaže da uglavnom love ženke.
Nakon što smo napravili par fotografija nastavljamo i vidimo bijelog nosoroga pored raznih žirafa, impala, kudua i gnuova. Rijetka životinja koja se ranijih godina često lovila zbog te jedne kljove od bjelokosti. Ali sada je pažljivo zaštićena i čuvana od izumiranja.
3. Swazi kulturno selo
Eswatini je poznat po tradiciji i drugim kulturnim običajima. A kako bi to sačuvali, ponovno su stvorili cijelo selo. Pogledali smo i primili su nas vrlo prijateljski i razveli nas okolo. Vodič govori o životu u tipičnom svazi selu u 19. stoljeću. Kuće su građene od “tvrde” trave i konopa. Ples i glazba imaju važnu ulogu u svazi kulturi. Na primjer, napravljeno je pravo kazalište u kojem ćemo imati predstavu u izvedbi domaćih mladih ljudi. Prelijepo!
Pokraj rekreiranog sela nalazi se “Strijela pogubljenja”, mjesto gdje su osuđenici morali skočiti i suočiti se sa sigurnom smrću.
Dalje posjećujemo vodopad Mantegna. Ne najviša, ne najšira, ali u fascinantno lijepom okruženju.
4. Mlilwane Game Sanctuary
Počinje nam se sve više sviđati u Eswatiniju. Više-manje slučajno završavamo u nedaleko rezervatu za divljač. Tražili smo mjesto za noćenje i ovo nam se učinilo kao nešto. Prijateljska dobrodošlica i položaj u slikovitoj dolini odmah nam daju pravi osjećaj.
Opet kampiramo ovdje usred mnoštva životinja oko nas, bez ikakvih žirafa, lavova ili slonova.
Šetamo, gotovo opijeni mirisom eukaliptusa, bujnim brežuljkastim krajolikom i veselo slikamo. Područje je poznato po brojnim vrstama ptica.
5. Stijena Sibebe (monolit)
Na zapadu zemlje, nedaleko od moderne prijestolnice Mbabane, posjećujemo stijenu Sibebe. To je treći najveći monolit na svijetu, nakon Ulurua u Australiji i Ben Amera u Mauritaniji, mjesta koja smo već posjetili. (Monolit je stijena koja se sastoji od jednog kamena, a ne od slojeva kao većina planina.)
Kao i uvijek, jedva da znamo što nas čeka, dopuštamo se iznenaditi.
Put do njega je lijep sa prekrasnim vidicima. Ispostavilo se da je Sibebe zapravo uključen u veliki planinski krajolik i stoga je manje uočljiv kao samostalna planina. To ga čini drugačijim od druga dva monolita.
Zavojitom cestom moguće je doći gotovo do vrha.
Kada stignete tamo, ispada da je izgrađeno cijelo odmaralište, zajedno s bungalovima, bazenima s toboganima i restoranima. Na recepciji pitamo možemo li i mi tamo kampirati. I da, to je moguće, iako nema kampiranja. Na travnjaku pored bungalova. Za 30,00 eura možemo koristiti sadržaje bungalova, a možemo i plivati do mile volje. Na vrhu monolita…jedinstveno!
Pred kraj poslijepodneva šetamo okolicom i uživamo u krajoliku i pogledu. Plavo nebo brzo se mijenja u crno grmljavinsko nebo s mnogo prekrasnih bljeskova. Mislimo da su munje u planinama fantastične. Vratili smo se baš na vrijeme kad kiša pljušti s neba.
Nema braaija večeras, razmazit ćemo se u restoranu. Mi smo jedini gosti i poslužuje nas vrlo ljubazna konobarica. Dok ona opširno i entuzijastično priča o svojoj zemlji, svjetlo se gasi... grmljavina!
Nema svijeća pa se moramo zadovoljiti svjetlima na mobitelima. Unatoč nestanku struje, u kuhinji uspijevaju pripremiti ukusnu večeru.
Više nam je nego jasno da je usluga ovdje izvrsna!
6. Brana Maguga, staklo Ngwenya
Posljednjeg dana našeg kopnenog putovanja u Eswatini krećemo u obilazak zavojitih cesta, kroz ruralna područja, spuštajući se i uspinjući kroz planinske krajolike. Čavrljamo s ljudima uz cestu i uživamo maksimalno. Uživamo u pogledima oko brane Maguga i razgovaramo s vlasnikom tamošnjeg restorana te čujemo kako strastveno i uvjerljivo brani interese Rusa protiv Amerikanaca. Nešto kasnije susrećemo – u zabiti, visoko iznad brane – starca na štakama. Upravo je izašao iz taksi kombija koji ga je odvezao u grad. Naoružan s dvije libele…kupljen za sina koji želi graditi kuću.
Na putu do granice obilazimo tvornicu stakla. Ovdje se na tradicionalan način “puhaju” sve vrste staklenih predmeta.
Upotrijebljeno staklo prikupljeno je drugdje u zemlji i stoga se ponovno koristi na ovaj način. Tu su i restoran i trgovina gdje možete kupiti proizvode.
7. Eswatini, naš zaključak
I tako se vozimo do granice i osvrćemo se na šest prekrasnih dana u maloj zemlji.
Pri dobivanju izlaznog pečata dotrčava dječak s tabletom u ruci. Ljubazno nas moli želimo li sudjelovati u kratkoj anketi o našem boravku. Prirodno!
Zemlja je visoko na ljestvici siromašnih zemalja, iako je mi nismo tako doživljavali. Bogatstvo koje je dostupno uglavnom je u većim gradovima, gdje često ima zapadnjački dojam. Preostali bijeli potomci britanskih kolonista također zapravo žive samo u glavnom gradu. Na selu je sve tradicionalnije. Tamo vidite poljoprivrednike koji još uvijek ručno obrađuju zemlju i žene kako sjede na ulici i prodaju malo sezonskog povrća za gotovo bescijenje.
Mislimo da je šteta što većina turista ne odvoji dovoljno vremena da otkrije ovaj dragulj.