Kako stalni život u centru daje manje slobode, pas je sretniji bez zvona na vratima, a palačinke naizgled mogu letjeti.
Gledajući u sunce, stavljam žlicu na tanjurić na stolu ispred sebe. Šalica i tanjurić. Takva odbojnost. To me podsjeća na takvo bezobrazno posuđe s malo previše dostojanstvenim ljudima. Gdje bi se trebao ponašati i te vrste zastrašujućih stvari. Ona vrsta tanjurića koju pokušavaš zadržati u svojoj preostaloj ruci, Bog zna zašto, i vraćaš je na stol kad popiješ šalicu slabe filter kave. Pa, odbijam.
'Da, jesi li tamo?' pita moj prijatelj. Navodno je samo ispričao cijelu priču o mjestu gdje smo trenutno privezani s našim brodom. Opet sam bio u svom svijetu. Nešto što se u zadnje vrijeme događa prilično redovito. Pojavljuje se.
Pročitajte također: Živjeti na brodu | Ovo je Shem de Labric
Pročitajte također: Živjeti na brodu | Biste li to učinili?!
Pročitajte također: Živjeti na brodu | Neželjena posjeta, loše noći i dalje sloboda
Pročitajte također: Živjeti na brodu | Dva tjedna?!
Osjećaj slobodnijeg
'Smiješno je da smo zračnom linijom jednako blizu centra kao kad smo prije nekoliko mjeseci bili na našoj krovnoj terasi. Ali da se sada osjećam puno slobodnije.' Otresa pepeo s cigarete i gleda skupinu ljudi koji također zauzimaju mjesta na ovoj prekrasnoj gradskoj plaži. Kuća nam je bila u redu; uredan stan, lijepa krovna terasa s punim suncem cijeli dan i dovoljno prostrana za nas i psa, koji je volio trčati lajući naprijed-natrag kad bi zazvonilo na vratima.
Nema više dnevnih rutina
Ipak, to nam ne nedostaje ni sekunde. Zašto? Jer sada smo slobodniji. Nema više velikih dnevnih rutina za nas. Nema stalnog mjesta za život s uvijek istim zanovijetalim susjedom kojem se još niste usudili reći da samo prestane kukati. Ne ide uvijek u istu trgovinu s onom blagajnicom koja bi radije uređivala nokte nego skenirala bar kodove. Nema više nerviranja na semaforu koji je uvijek loš na putu do posla. Ne, jer dok to uopće ne počne trljati o zrno, mi ćemo već odavno otići.
Jedan posto ukupnih fiksnih troškova
'Da svakako. A što je zapravo smiješno?' Smijem se. 'Da večeras provedemo noć za jedan posto ukupnih troškova koje smo mjesečno trošili na tu kuću.' Naša kućica na vodi, od svega dvanaest metara, ne samo da ima veliki prilaz, prostrani vrt okrenut prema jugu i fantastično jezerce za kupanje. Ne, samo ima sve. I sve prema potrebi. Osjećamo li se kao gradska vreva? Palimo motor i to dogovaramo. Trebate odmor ili plivanje? Okrećemo ključ i opuštamo se u prirodi.
Lov na milijun
'Bože, pogledaj ga!' Moj prijatelj pokazuje na veliku jahtu koja upravo plovi centrom grada. Tu pluta za milijun. Nešto što si ne možemo priuštiti, ali i ne težimo. Kakav trošak, takav posao.
To vidite na vodi kao i kod kuća. Skup, skuplji, najskuplji i veliki, veći, najveći. Posljednjih mjeseci, naravno, ponekad dođemo negdje i imamo tik zaviriti u izloge agenata za nekretnine. Redovi prozora s trostrukim ostakljenjem, na kojima se vide deseci plakata s kućama različitih oblika i veličina. Nema pošteđenih troškova. Kuća s velikom okućnicom, bazenom za djecu, en-suite kupaonicom,... Zamislite i prodaje se. Ubacite tri, četiri (ili više tona) i gotovi ste.
'Kakva zvijer stari. Uopće nije zgodno, zar ne?' Mumljam dok gledam čovjeka koji pokušava staviti ogromnog kolosa na mol.
"Bi li i on imao zvono?" pitam dok mazim našeg psa po glavi. Moj prijatelj se smije. "Samo još jednu šalicu?"
Ponovno u potrazi za gužvom
Jučer smo se spontano dosjetili ponovno potražiti gužvu. Gledajte, sva su ta mjesta u prirodi naravno sjajna i predivno tiha, ali kad se počnete brinuti ostavlja li gnjurac dovoljno ribe u vodi za ostale, možda ćete se negdje zadržati predugo.
Koliko košta? Oko tri-četiri tone.
Volim shopping centar. Imate sve pri ruci: dobru hranu, trgovine, terase. Ali ako živite u shopping centru, gužve će ostati. I to uvijek traje. S našim brodom možemo oboje. Počinjemo li previše brinuti o našem kućnom gnjurcu? Hoppa, u grad. Dosta nam je gužve i po tko zna koji put neuspješne palačinke s tavom i sve muhe preko daske (stvarno se dogodilo), palimo motor i hladimo se u prirodi.
A naš pas? Voli trčati amo-tamo po našim prostranim vrtovima s jezercima za plivanje, dugim prilazima i velikim šumskim područjima, a sve s prekrasnim zalascima sunca na dar. I koliko to košta? Baš ništa. Pa nekad i 12 eura ležarina i tava. I naravno te tri-četiri tone. Na čeliku, da. I sve je vrijedno toga.
Pročitajte također: Živjeti na brodu | Ovo je Shem de Labric
Pročitajte također: Živjeti na brodu | Biste li to učinili?!
Pročitajte također: Živjeti na brodu | Neželjena posjeta, loše noći i dalje sloboda
Pročitajte također: Živjeti na brodu | Dva tjedna?!
